NASELJA I KERAMIKA: LOKALNA I TRGOVINA NA VELIKE UDALJENOSTI U SREDIŠNJOJ JADRANSKOJ ITALIJI (4.-8. ST.) Cilj je ovog rada skicirati okvir materijalne kulture srednjojadranskoga područja u razdoblju golemih promjena. Ako je kriza, odnosno krize, mediteranske trgovine ustvari kriza utjecaja rimske „države“ u determiniranju obujma i tijeka uvezenih dobara, tu krizu tek trebamo pronaći u stoljećima koja su prethodila padu posljednjeg cara, odnosno u 3. st., nakon Severova doba. Riječ je o dugom procesu koji je obuhvatio institucionalne, gospodarske i strukturne aspekte, a na pojedinim se područjima, kao na obalnim predjelima Jadrana, odvio bez mogućnosti povratka. Oblici ove krize, naime, različiti su u svakoj regiji te se svako područje organizira na drukčiji način. U Romagni i na središnjem Jadranu u 4. su stoljeću primijećeni fenomeni opće krize urbanih središta i ruralnih naselja. Ova regija, koja je u ranijim razdobljima proizvodila i izvozila vrlo kvalitetno vino (Forlimpopoli), ulazi u krizu na više razina, što se očituje u tragovima razaranja i napuštanja mnogih istraženih lokaliteta. Prvi se oporavak primjećuje u 5. st., a Ravenna je pokretač ekonomske renesanse. Osim obimnoga uvoza amfora s gotovo cijeloga Mediterana te finoga stolnoga posuđa uglavnom iz Tunisa, utvrđene su i lokalne proizvodnje prestižnih dobara, namijenjenih širem tržištu, italskom i europskom. Ekonomsko blagostanje toga doba proširuje se na cijelo područje i dolazi do gradova Aemilie te do manjih ruralnih naselja. Osim keramike, tu su i drugi arheološki pokazatelji koji omogućuju uvid u problematiku: velika količina skupocjenog mramora, proizvodnja stakla, pa i sam novčani tijek. U regiji Marche situacija je ponešto drukčija. Ovdje se također ne poznaje kasnoantička proizvodnja amfora, a prisutna je uvozna ambalaža, no u znatno manjoj količini. Novi važni podaci dolaze s lokaliteta Senigallia, gdje je pronađena uvozna i lokalna keramika datirana prije i nakon 6. st. U Abruzzu, u istom razdoblju, primjećuje se porast afričkog uvoza. Moguće da već krajem 4. i početkom 5. st. započinje proizvodnja slikanoga finog stolnog posuđa tipa Crecchio. Utjecaj Gotskoga rata na srednjoitalsko područje vrlo je velik. Znatne se promjene očituju u drugoj polovici 6. st., s trendom zaokreta u odnosu na uvoz s istočnog Mediterana, a koji se očituje na svim obalnim lokalitetima kao dokaz da je zaposjedanje ovih prostora značilo i zaposjedanje tržišta. Već u prvoj četvrtini, s Heraklijem, uočava se izrazito smanjenje uvoza, iako ne definitivni kraj. Duž većine jadranskih lokaliteta i dalje su distribuirane, iako u znatno manjoj mjeri u odnosu na prethodno stoljeće, amfore , fino stolno i kuhinjsko posuđe afričke i istočnomediteranske proizvodnje. Trgovačka distribucija u rukama je nekih drugih aktera koji nemaju transakcijski kapacitet državnog aparata kasne antike. Uz ove uvozne predmete prevoze se i druga dobra, a njihov tijek ne prestaje nakon arapskih osvajanja, što je vidljivo iz niza nalaza s lučkoga područja u Classeu. Pokretač ekonomskog dinamizma ovoga razdoblja, u trenutku kada nedostaje jaka fiskalna centralizacija, prelazi u ruke velikih privatnih posjednika, prije svega ravenatskoga biskupa. Njegovo je bogatstvo proizlazilo iz znatnih posjeda nekretnina (zemlja i građevine), riznice liturgijskih predmeta i golemih novčanih rezervi. Za 8. st. informacije koje nam daje keramika vrlo su oskudne, no pokušali smo ustanoviti marker. Problem je što više ne dobivamo podatke iz finoga stolnoga posuđa. Moguće je fokus prebaciti na kućansko posuđe, kao urezima ukrašenu i neukrašenu keramiku bez premaza. Ono je prisutno na obalnim lokalitetima središnjeg Jadrana te u Romagni i Senigalliji, gdje možda valja smjestiti i lokalnu proizvodnju započetu sredinom 8. st., a nalazi se u kontekstima s glaziranom keramikom a vetrina pesante. Osim toga u 8. se stoljeću javljaju i nove proizvodnje kuhinjskih lonaca koje olakšavaju definiranje materijalne kulture ovoga razdoblja, a izvoze se duž rijeke Pad te jadranske obale, sve do sjeverne Apulije. Dodatni dokaz o ekonomskoj živosti ovoga razdoblja daju loptaste amfore, pronađene na različitim jadranskim prostorima: u Ravenni, Classeu, Cerviji, Riminiju, Senigalliji, Veneciji, Padovi, Veroni. Riječ je o malim spremnicima koji potječu iz različitih dijelova Mediterana, a posebno s egejsko-anatolskog područja, no također iz sjeverne Afrike i južne Italije. Nedavna iskopavanja u sjevernom Abruzzu omogućila su identificiranje proizvodnog područja ovog tipa amfora datiranog u isto razdoblje, a moguće namijenjenog nadregionalnoj trgovini. Slično je nedavno zamijećeno i u Colombaroneu te na suprotnoj jonskoj obali između Sarande i Phoinike. U ovom je razdoblju znatna i distribucija steatita (pietra ollare) koji se izvozio s područja Alpa i distribuirao duž jadranske obale i neposrednog zaleđa između 6. i 9. st., s Ravenom kao lokalitetom s najbrojnijim nalazima. Iako količinski smanjena, trgovačke su aktivnosti na ovom području sve vidljive od karolinškoga doba, o čemu uostalom svjedoče i pisani izvori. Iz njih saznajemo, na primjer, da je biskup posjedovao flotu, koja je zasigurno bila jedna od ključnih komponenti za gospodarstvo njegovih posjeda. Kao što su to ranije činili kasnoantički zemljoposjednici, ravenatski je biskup slao svoje brodove po namirnice (žito, ulje, vino, sol) i rente svojih posjeda u Istri, Comacchiju, Ferrari, na području Pentapolisa, Kalabrije i Sicilije. Možda put k proučavanju oblika ove krize vodi kroz materijalnu razinu koja zaslužuje sve dublje analize, s nakanom istraživanja različitih oblika u kojima se očituje kriza, no bez negiranja da je krize bilo. Od ključne je važnosti promotriti i kako je svako pojedino područje odgovorilo na krizu pokrećući „protukrizne“ mehanizme.
Settlements and pottery: local versus long-distance trade in Mid-Adriatic Italy (4th-8th c.)
enrico cirelli
Writing – Original Draft Preparation
2017
Abstract
NASELJA I KERAMIKA: LOKALNA I TRGOVINA NA VELIKE UDALJENOSTI U SREDIŠNJOJ JADRANSKOJ ITALIJI (4.-8. ST.) Cilj je ovog rada skicirati okvir materijalne kulture srednjojadranskoga područja u razdoblju golemih promjena. Ako je kriza, odnosno krize, mediteranske trgovine ustvari kriza utjecaja rimske „države“ u determiniranju obujma i tijeka uvezenih dobara, tu krizu tek trebamo pronaći u stoljećima koja su prethodila padu posljednjeg cara, odnosno u 3. st., nakon Severova doba. Riječ je o dugom procesu koji je obuhvatio institucionalne, gospodarske i strukturne aspekte, a na pojedinim se područjima, kao na obalnim predjelima Jadrana, odvio bez mogućnosti povratka. Oblici ove krize, naime, različiti su u svakoj regiji te se svako područje organizira na drukčiji način. U Romagni i na središnjem Jadranu u 4. su stoljeću primijećeni fenomeni opće krize urbanih središta i ruralnih naselja. Ova regija, koja je u ranijim razdobljima proizvodila i izvozila vrlo kvalitetno vino (Forlimpopoli), ulazi u krizu na više razina, što se očituje u tragovima razaranja i napuštanja mnogih istraženih lokaliteta. Prvi se oporavak primjećuje u 5. st., a Ravenna je pokretač ekonomske renesanse. Osim obimnoga uvoza amfora s gotovo cijeloga Mediterana te finoga stolnoga posuđa uglavnom iz Tunisa, utvrđene su i lokalne proizvodnje prestižnih dobara, namijenjenih širem tržištu, italskom i europskom. Ekonomsko blagostanje toga doba proširuje se na cijelo područje i dolazi do gradova Aemilie te do manjih ruralnih naselja. Osim keramike, tu su i drugi arheološki pokazatelji koji omogućuju uvid u problematiku: velika količina skupocjenog mramora, proizvodnja stakla, pa i sam novčani tijek. U regiji Marche situacija je ponešto drukčija. Ovdje se također ne poznaje kasnoantička proizvodnja amfora, a prisutna je uvozna ambalaža, no u znatno manjoj količini. Novi važni podaci dolaze s lokaliteta Senigallia, gdje je pronađena uvozna i lokalna keramika datirana prije i nakon 6. st. U Abruzzu, u istom razdoblju, primjećuje se porast afričkog uvoza. Moguće da već krajem 4. i početkom 5. st. započinje proizvodnja slikanoga finog stolnog posuđa tipa Crecchio. Utjecaj Gotskoga rata na srednjoitalsko područje vrlo je velik. Znatne se promjene očituju u drugoj polovici 6. st., s trendom zaokreta u odnosu na uvoz s istočnog Mediterana, a koji se očituje na svim obalnim lokalitetima kao dokaz da je zaposjedanje ovih prostora značilo i zaposjedanje tržišta. Već u prvoj četvrtini, s Heraklijem, uočava se izrazito smanjenje uvoza, iako ne definitivni kraj. Duž većine jadranskih lokaliteta i dalje su distribuirane, iako u znatno manjoj mjeri u odnosu na prethodno stoljeće, amfore , fino stolno i kuhinjsko posuđe afričke i istočnomediteranske proizvodnje. Trgovačka distribucija u rukama je nekih drugih aktera koji nemaju transakcijski kapacitet državnog aparata kasne antike. Uz ove uvozne predmete prevoze se i druga dobra, a njihov tijek ne prestaje nakon arapskih osvajanja, što je vidljivo iz niza nalaza s lučkoga područja u Classeu. Pokretač ekonomskog dinamizma ovoga razdoblja, u trenutku kada nedostaje jaka fiskalna centralizacija, prelazi u ruke velikih privatnih posjednika, prije svega ravenatskoga biskupa. Njegovo je bogatstvo proizlazilo iz znatnih posjeda nekretnina (zemlja i građevine), riznice liturgijskih predmeta i golemih novčanih rezervi. Za 8. st. informacije koje nam daje keramika vrlo su oskudne, no pokušali smo ustanoviti marker. Problem je što više ne dobivamo podatke iz finoga stolnoga posuđa. Moguće je fokus prebaciti na kućansko posuđe, kao urezima ukrašenu i neukrašenu keramiku bez premaza. Ono je prisutno na obalnim lokalitetima središnjeg Jadrana te u Romagni i Senigalliji, gdje možda valja smjestiti i lokalnu proizvodnju započetu sredinom 8. st., a nalazi se u kontekstima s glaziranom keramikom a vetrina pesante. Osim toga u 8. se stoljeću javljaju i nove proizvodnje kuhinjskih lonaca koje olakšavaju definiranje materijalne kulture ovoga razdoblja, a izvoze se duž rijeke Pad te jadranske obale, sve do sjeverne Apulije. Dodatni dokaz o ekonomskoj živosti ovoga razdoblja daju loptaste amfore, pronađene na različitim jadranskim prostorima: u Ravenni, Classeu, Cerviji, Riminiju, Senigalliji, Veneciji, Padovi, Veroni. Riječ je o malim spremnicima koji potječu iz različitih dijelova Mediterana, a posebno s egejsko-anatolskog područja, no također iz sjeverne Afrike i južne Italije. Nedavna iskopavanja u sjevernom Abruzzu omogućila su identificiranje proizvodnog područja ovog tipa amfora datiranog u isto razdoblje, a moguće namijenjenog nadregionalnoj trgovini. Slično je nedavno zamijećeno i u Colombaroneu te na suprotnoj jonskoj obali između Sarande i Phoinike. U ovom je razdoblju znatna i distribucija steatita (pietra ollare) koji se izvozio s područja Alpa i distribuirao duž jadranske obale i neposrednog zaleđa između 6. i 9. st., s Ravenom kao lokalitetom s najbrojnijim nalazima. Iako količinski smanjena, trgovačke su aktivnosti na ovom području sve vidljive od karolinškoga doba, o čemu uostalom svjedoče i pisani izvori. Iz njih saznajemo, na primjer, da je biskup posjedovao flotu, koja je zasigurno bila jedna od ključnih komponenti za gospodarstvo njegovih posjeda. Kao što su to ranije činili kasnoantički zemljoposjednici, ravenatski je biskup slao svoje brodove po namirnice (žito, ulje, vino, sol) i rente svojih posjeda u Istri, Comacchiju, Ferrari, na području Pentapolisa, Kalabrije i Sicilije. Možda put k proučavanju oblika ove krize vodi kroz materijalnu razinu koja zaslužuje sve dublje analize, s nakanom istraživanja različitih oblika u kojima se očituje kriza, no bez negiranja da je krize bilo. Od ključne je važnosti promotriti i kako je svako pojedino područje odgovorilo na krizu pokrećući „protukrizne“ mehanizme.I documenti in IRIS sono protetti da copyright e tutti i diritti sono riservati, salvo diversa indicazione.
