TA SIMPATIČNA CRVOLIKA ČUDOVIŠTA S MORSKOG DNA TKO SU TA CRVOLIKA MORSKA BIĆA Mnogočetinaši (Polychaeta) su crvoliki, uglavnom morski beskralješnjaci, široko rasprostranjeni u svim morskim staništima, od zone plime i oseke pa sve do najvećih dubina. Njihovo mekano segmentirano tijelo uobičajeno je podijeljeno na glavu, stražnji i srednji člankoviti dio. Svaki članak ima par nožica, zvanih bataljice, iz kojih strše četine – dlačice – različitog oblika, broja i veličine, po kojima su mnogočetinaši i dobili ime (grč. poly – mnogo, chaete – četine). Izgled bataljica može varirati od onih koje izgledaju poput vesla za bolje plivanje, do lopatica koje služe za ukopavanje u sediment. Pojedine vrste imaju tvrde četine oblika harpuna, koje ponekad, kao kod jadranskog vatrenog crva, mogu biti čak i otrovne. Ima među njima patuljaka manjih od jednog milimetra, ali i crvolikih morskih čudovišta veličine do 4 metra. A kako se kreću? Ima tu svega, od brzih atleta, sporih puzača, do pričvršćenih i nepokretnih vrsta. Pokretne vrste mnogočetinaša pužu po sedimentu, stijenama i algama ili ruju u morskom dnu, nepokretne vrste pričvršćene su za morsko dno i zaštićene kožnatom ili vapnenom cijevi koju nikada ne napuštaju, a ima i planktonskih vrsta. Nepokretne vrste koje žive u cijevima, uobičajeno na prednjem kraju tijela imaju šareni vijenac škrga pomoću kojih dišu i hvataju čestice hrane iz morske vode. Iznenađujuća je prehrambena raznolikost tih organizama: ima među njima umiljatih biljojeda koji brste alge i morske cvjetnice, opasnih predatora koji aktivno love plijen, strvinara koji se hrane lešinama morskih organizama, detritofaga koji skupljaju raspadnutu organsku tvar iz sedimenta i filtratora koji iz morske vode procjeđuju plankton i organsku tvar. Mnogočetinaši igraju važnu ulogu u hranidbenim lancima u moru. Često predstavljaju dominantnu skupinu organizama u zajednicama morskog dna, a na pjeskovitim i muljevitim dnima tvore guste populacije koje znatno utječu na karakteristike sedimenta. Mnogočetinaši su poput morskih gujavica. Bušenje morskog dna koje uzrokuju ovi crvi utječe na transport čestica i preraspored organske tvari u sedimentu, poboljšava protok kisika i ugljičnog dioksida, prozračenost i eliminaciju izlučevina iz sedimenta. Stoga ih možemo nazvati i čistačima mora. Neke vrste mnogočetinaša vrlo su osjetljive na promjene u okolišu, pokazatelji su stanja pridnenih zajednica i kvalitete mora te se njima često koriste kao indikatorima zagađenja. Stoga je njihovo istraživanje od iznimne važnosti kako u temeljnim biološkim znanostima (sistematika, taksonomija) tako i u primijenjenim istraživanjima okoliša. Danas je u svijetu poznato oko 9000 vrsta mnogočetinaša (Rouse & Pleijel, 2001), ali pretpostavlja se da svjetska mora i oceani kriju još mnogo vrsta takvih organizama koje tek trebaju biti otkrivene. A u Jadranu? Jedno more crva! Čak 764 vrste mnogočetinaša iz 360 rodova i 62 porodice – 68% od poznate faune mnogočetinaša Sredozemlja – otkriveno je do sada u Jadranskom moru (Mikac, 2015). Od toga se čak 29 vrsta smatra alohtonim (alien) vrstama u Sredozemnom moru. Zbirka morskih mnogočetinaša Prirodoslovnog muzeja Rijeka sadrži 120 vrsta mnogočetinaša s oko 610 primjeraka. Predmeti su porijeklom uglavnom iz stare zbirke Mađarske biološke postaje i prikupljeni terenskim istraživanjima. U zadnjih nekoliko godina morska biologinja Barbara Mikac, specijalistica za mnogočetinaše, trajno je pohranila novoopisane vrste mnogočetinaša za Jadran i nove za svjetsku znanost u zbirci Prirodoslovnog muzeja Rijeka. Novim opisima vrsta, holotipovima i paratipovima, vrijednost riječke zbirke izuzetno raste, kao i interes.
Mikac, B. (2018). Ta simpatična crvolika čudovišta s morskog dna. Rijeka : Željka Modrić Surina.
Ta simpatična crvolika čudovišta s morskog dna
Mikac B.;
2018
Abstract
TA SIMPATIČNA CRVOLIKA ČUDOVIŠTA S MORSKOG DNA TKO SU TA CRVOLIKA MORSKA BIĆA Mnogočetinaši (Polychaeta) su crvoliki, uglavnom morski beskralješnjaci, široko rasprostranjeni u svim morskim staništima, od zone plime i oseke pa sve do najvećih dubina. Njihovo mekano segmentirano tijelo uobičajeno je podijeljeno na glavu, stražnji i srednji člankoviti dio. Svaki članak ima par nožica, zvanih bataljice, iz kojih strše četine – dlačice – različitog oblika, broja i veličine, po kojima su mnogočetinaši i dobili ime (grč. poly – mnogo, chaete – četine). Izgled bataljica može varirati od onih koje izgledaju poput vesla za bolje plivanje, do lopatica koje služe za ukopavanje u sediment. Pojedine vrste imaju tvrde četine oblika harpuna, koje ponekad, kao kod jadranskog vatrenog crva, mogu biti čak i otrovne. Ima među njima patuljaka manjih od jednog milimetra, ali i crvolikih morskih čudovišta veličine do 4 metra. A kako se kreću? Ima tu svega, od brzih atleta, sporih puzača, do pričvršćenih i nepokretnih vrsta. Pokretne vrste mnogočetinaša pužu po sedimentu, stijenama i algama ili ruju u morskom dnu, nepokretne vrste pričvršćene su za morsko dno i zaštićene kožnatom ili vapnenom cijevi koju nikada ne napuštaju, a ima i planktonskih vrsta. Nepokretne vrste koje žive u cijevima, uobičajeno na prednjem kraju tijela imaju šareni vijenac škrga pomoću kojih dišu i hvataju čestice hrane iz morske vode. Iznenađujuća je prehrambena raznolikost tih organizama: ima među njima umiljatih biljojeda koji brste alge i morske cvjetnice, opasnih predatora koji aktivno love plijen, strvinara koji se hrane lešinama morskih organizama, detritofaga koji skupljaju raspadnutu organsku tvar iz sedimenta i filtratora koji iz morske vode procjeđuju plankton i organsku tvar. Mnogočetinaši igraju važnu ulogu u hranidbenim lancima u moru. Često predstavljaju dominantnu skupinu organizama u zajednicama morskog dna, a na pjeskovitim i muljevitim dnima tvore guste populacije koje znatno utječu na karakteristike sedimenta. Mnogočetinaši su poput morskih gujavica. Bušenje morskog dna koje uzrokuju ovi crvi utječe na transport čestica i preraspored organske tvari u sedimentu, poboljšava protok kisika i ugljičnog dioksida, prozračenost i eliminaciju izlučevina iz sedimenta. Stoga ih možemo nazvati i čistačima mora. Neke vrste mnogočetinaša vrlo su osjetljive na promjene u okolišu, pokazatelji su stanja pridnenih zajednica i kvalitete mora te se njima često koriste kao indikatorima zagađenja. Stoga je njihovo istraživanje od iznimne važnosti kako u temeljnim biološkim znanostima (sistematika, taksonomija) tako i u primijenjenim istraživanjima okoliša. Danas je u svijetu poznato oko 9000 vrsta mnogočetinaša (Rouse & Pleijel, 2001), ali pretpostavlja se da svjetska mora i oceani kriju još mnogo vrsta takvih organizama koje tek trebaju biti otkrivene. A u Jadranu? Jedno more crva! Čak 764 vrste mnogočetinaša iz 360 rodova i 62 porodice – 68% od poznate faune mnogočetinaša Sredozemlja – otkriveno je do sada u Jadranskom moru (Mikac, 2015). Od toga se čak 29 vrsta smatra alohtonim (alien) vrstama u Sredozemnom moru. Zbirka morskih mnogočetinaša Prirodoslovnog muzeja Rijeka sadrži 120 vrsta mnogočetinaša s oko 610 primjeraka. Predmeti su porijeklom uglavnom iz stare zbirke Mađarske biološke postaje i prikupljeni terenskim istraživanjima. U zadnjih nekoliko godina morska biologinja Barbara Mikac, specijalistica za mnogočetinaše, trajno je pohranila novoopisane vrste mnogočetinaša za Jadran i nove za svjetsku znanost u zbirci Prirodoslovnog muzeja Rijeka. Novim opisima vrsta, holotipovima i paratipovima, vrijednost riječke zbirke izuzetno raste, kao i interes.I documenti in IRIS sono protetti da copyright e tutti i diritti sono riservati, salvo diversa indicazione.
